OSJEČKI VOJNOVIĆ U ZAGREBU

SLAVKO BATUŠIĆ, naš najugledniji teatrolog, književnik, kazališni redatelj, povjesničar umjetnosti, leksikograf i prevoditelj. Surađivao i podupirao osječki list Kazalište.

Piše: dr. Slavko Batušić (1902. – 1979.)

U utorak, 17. studenoga 1931. najavili su plakati zagrebačkog kazališta – zgrade u Frankopanskoj ulici – gostovanje Narodnog pozorišta novosadsko-osječkog, s Vojnovićevom DUBROVAČKOM TRILOGIJOM. Bilo je to u razdoblju kad su, pod upravom Petra Konjovića, dramski ansambli Osijeka i Novog Sada bili fuzionirani, a redovno djelovali i u Splitu.

Vojnovićeva DUBROVAČKA TRILOGIJA nije bila na zagrebačkom repertoaru desetak godina, pa je za ovo gostovanje vladao opravdano velik interes, tim više što su i Osječani i Novosađani bili u Zagrebu uvijek srdačno primani kao dragi gosti. Zanimanje je bilo naročito i zbog toga što se Vojnovićevo djelo izvodilo u režiji dra Branka Gavelle, koji ga je postavio unatrag nekoliko mjeseci prigodom boravka ovog ansambla u Splitu. Scenograf je bio Đorđe Petrović.

Na sačuvanom plakatu ove predstave nalazi se niz imena umjetnika poznatih u Osijeku, Novom Sadu i Zagrebu, a neki su još i danas živi svjedoci toga značajnog kazališnog događaja prije 45 godina.

U prvom dijelu trilogije ALLONS ENFANTS bio je interpret Orsata Tomislav Tanhofer, a ostalih uloga Ruža Krančević, Ida Pregarc, Ivica Tanhofer, Leposava Jovanović, Pero Mirković, Joso Matinčević, Božidar Drnić, Stojan Jovanović, Pero Kokotović, Milivoj Ganza, Milorad Aćimović, Aca Gavrilović, Milan Ajvaz, Dragomir Krančević, Tošo Stojković, Ivo Rakarić, Vaso Veselinović, Amand Alliger, Ivo Leitner i Tomo Miholjčan. U SUTONU je glavnu ulogu Mare igrala Zora Vuksan-Barlović, a njezine kćeri Jelka Vujić, Mica Gavrilović i Slavica Kos. Gospar Lukša u NA TARACI bijaše Aca Gavrilović, Nikša Janko Rakuša, a u ostalim su ulogama sudjelovali učesnici iz prva dva dijela trilogije.

Kakav je uspjeh doživjela predstava može se vidjeti iz kritike, što ju je u Narodnim novinama (23. XI. 1931.) objelodanio poznati pjesnik i kazališni erudit Nikola Polić, koji je, između ostalog, rekao: “Osječko-novosadsko pozorište gostovalo je lani u Zagrebu s velikim uspjehom, izvevši klasičnu Sterijinu komediju RODOLJUPCI. Isti je teatar s istim ansamblom nastupio i u DUBROVAČKOJ TRILOGIJI, režiranoj također po dr. Gavelli. Njegova je invenciozna režija najreljefnije iskočila upravo u prvom dijelu, naročito u blebetavom ansamblu dubrovačkih gospara. Svi su momenti bili ovdje režijski minuciozno izrađeni, kao orkestar pod rukom vrsnog dirigenta. Od glumaca je autorovoj intenciji bio najbliži Aca Gavrilović (Dživo) i Tanhofer (Orsat). – U izvrsnoj inscenaciji odigran je u SUTON s mnogo štimunga i tempa. Ženski je ansambl dao svoje najbolje, naročito Zora Vuksan-Barlović. – Gospara Lukšu dao je Aca Gavrilović u savršenoj odličnoj igri, uživjevši se potpuno u ovaj plastični, živi i izgrađeni Vojnovićev lik. Zaključak: režijski najdotjeraniji prvi dio, scenografski drugi, a glumački treći.“

Dupkom puno gledalište priredilo je umjetnicima interpretima prave ovacije uz burni pljesak i odobravanje. Na kraju su se čuli povici “Gavella! Gavella!”, ali on se nije mogao pojaviti pored zastorom. Šikaniran od reakcionarnoga šestojanuarskog režima napustio je zemlju i primio angažman u Narodnom divadlu u Brnu. Ondje je u taj mah pripremao premijeru Gospode Glembajevih, prvoga scenskog djela Miroslava Krleže koje je prešlo granicu.

Kazalište br. 120, Osijek, 1. – 15. svibnja 1977.

Odabrao: Ljubomir Stanojević