JELA

Svojim najznačajnijim glazbeno-scenskim djelom, Bela pl. Adamovich Čepinski hrvatskoj je kulturnoj baštini podario prvi nacionalni balet, koji je praizvedbu doživio 15. siječnja 1898. u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, kao svojevrsno nadovezivanje nacionalnomu buđenju Ilirskoga pokreta, koji je, doduše, utihnuo 55 godina ranije – no i dalje se identitetsko supstancijalno nametalo kao okvir za geopolitička stremljenja.

Čepinski skladatelj Jelu sklada nadahnut jednom od pjesama iz zbirke Kindertoten lieder Friedricha Rückerta, koju su u libreto pretočili Frappart i Gaoul, a balet počiva na prispodobi o Jeli, koju žudnja za zlatom dovodi do ruba propasti. Ljubav se i ovdje metaforički i stvarno pojavljuje u liku Marka, koji Jeli ukazuje na uzvišenija počela.

Iako su Adamovich neki zamjerili što se u baletu nije poslužio i nekim nacionalnim motivima, muzikolog Franjo Kuhač bez zadrške hvali glazbene motive koji se provlače kroz cijeli balet te remek-djelom proglašava prizore oluje i bure u svijetu nastanjenom ljudima, vilama, stablima i alegorijama.

Osječku će Jelu iznjedriti tîm sjajnih ljudi: dirigent Vladimir Piskunov, koreograf, redatelj i dramaturg Vuk Ognjenović (koji supotpisuje i scenografiju, kostimografiju te oblikovanje svjetla). Scenografkinja je Ivana Bašić, kostimograf Bruno Osmanagić, a oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia. Na sceni će čaroliju izvesti baletni ansambl.